always_mine
world hold on :)
...i tako ,dan za danom prolazi...
...možda mi ljeto nije kako sam ga zamišljala,ali za sada nemam nekih većih pritužbi...
...uživam kad stignem,iako sam u poslu preko glave...
...iskoristim svaki slobodan trenutak za uskočiti njemu u naručje...
...odem na pokoju kavicu na rivu...
...to obično biva riva u Kaštelima,Splitu,ili Trogiru mome voljenome...
...tako volim jutarnje kave,kada su svi još pomalo zbunjeni :)...
...na ovaj post me potakla jedna meni draga blogerica-jelenko....
...sa svojim komentarom:''baš te nema''-da zaista nema me...
...moji voljeni me rijetko viđaju,pa među njima i vi...
...iako vas ne komentiram-vi ste mi štivo prije spavanja :)...
...jednostavno sam sada u fazi promatranja,i ne sekiranja :)...
...a i nemam inspiracije..:(...
...jednu osobu sam sa svojim hladnim i glupim ponašanjem povrijedila...
...želim joj reći da mi je jako žao,i da ću se potruditi da to popravim...
...želim joj reči da mi je jako stalo do nje,da nitko nije bio tu kada je ona bila...
...želim joj reći i to da znam da ne zaslužujem oprost ...
..jer i onda kada mi je došla da to riješimo,ja sam se nastavila prgavit...
...kako tužno :(...ali u toj sam fazi,nekako do ničega mi nije stalo...
...proći će,sve prolazi, a do tada ljudi moji penso positivo kako kaže meni jedan dragi bloger :)...
...ljubim vas i volim-uživajte u svom životu kako najbolje znate :)...
in my place
Znam da dugo nisam pisala,iskreno niti sam imala vremena ni inspiracije.U ovo vrime dok me ovdje nije bilo bila sam na Drveniku sa dragim i sa ekipom.Kupala sam se,malo radila,i tako.Na Drveniku mi je bilo prelipo,pogotovo jer sam bila sa dragim,a i zato jer smo se on ,ja i još jedan nama jako dragi prijatelj dokazali u kuhanju,hehe.Skuhali smo ručak za nas 15,mislim ko to još može 
.Al bome ne samo da smo skuhali pa da su ljudi gledali,već je to bilo i jestivo 
.Sve se pojelo,nama je srce bilo ka kuća ,a njima drobići.
Bili smo tamo na 2 dana,iako se čini malo meni je bilo sasvim dovoljno,eto samo se nadam sada da ću ovaj tjedan sa dragim otić na neki otok i bit će mi sve na mistu 
.
Otkad je lito počelo ,počelo se još dosta toga minjat,šta odnosi sa neki ljudima ,šta sami ljudi.Mogu reč da sam se ja malo prominila,iako još ne znan reć dali je to na bolje ili lošije,pokušavam dokučiti to.
More je baš taman ovih dana,tako da sam se iskupala,no nebi ja bila ja da me nešto ne zahebe,dobila sam danas stvari,tako da od mog kupanja ništa idućih 5 dana 
.
I tako ljudovi moji dragi kao što vidite ni danas nemam inspiracije,samo sam došla malo povirit ,i reći vam da mi ne zamjerite,ljubim vas...volim vas
Mali dijalog ;)
Voliš li ga?
-Volim..
Zašto baš njega?
-Zašto ne njega?On je jedini došao do mene,''prave'' mene,on je jedini koji me zna bolje od mene same,on je jedini zaplakao ispred mene,on me ljubi kao nitko drugi,svaki njegov poljubac me tjera da ga volim sve više i više,on zna kada šutiti,kada me pustiti samu sa sobom,kada me zagrliti i priljubiti uz sebe uz lepršavi poljubac preko vrata i reći mi:''će sve biti u redu!'',on mi je pokazao da ne zaslužujem ništa manje od onoga što želim,hoćeš da ti još nabrajam?mislim da si do sada trebala shvatiti!
Kada si mu to rekla?
-Hmmm,mislim da je prošlo neko vrijeme,htjela sam da sa njim bude drugačije,da to za mene i njega ne bude obična isprazna fraza,htjela sam mu to reći kada se to uistinu dogodi,no mislim da je on to sam shvatio,puno puta sam mu to pokazala,možda nije ni bilo potrebe to govoriti,no svejedno,kažu da su tihe ljubavi one prave,kada se previše nešto ponavlja i govori,to izgubi na prvotnom značenju i vrijednosti..
Vjeruješ li mu?
-Da!Od samog početka se prema meni ponaša kao da me poznaje cijeli život,od samog početka mi zna reći ono što je,ne daje mi u ničemu lažne nade,uostalom što će mi !!
Gdje se vidiš sa njim?
-Sa njim se vidim negdje u mirnoj uvalici,gdje nema nikoga osim nas i naše ljubavi,sjedimo zagrljeni bez riječi,komuniciramo pogledima..
Voli li on tebe?
-Da!!To mi je dokazao već prvog dana.To mi je dokazao ne odustajući od nas kada je bilo teško,to mi je dokazao svakim svojim poljubcem koji je ispunjen ljubavlju,toplinom,nježnošću.Ne mogu opisati sve ono što mi je sada u glavi,previše emcija se vrti u meni.
Dali te iznevjerio?
-Jednom ,ne tako davno je!Iako je do sada idilično zvučalo,smatram da svaka veza ima uspone i padove ,pa tako i ova,no nakon što me iznevjerio ne potpuno svojom krivnjom dokazao mi je da je to bila samo jedna prepreka koju ćemo zajedno priječi,te mi je dokazao da me voli više od ičega.
Jesi li mu opet spremna oprostiti?
-Iako ga volim previše,koliko ehh to vam ne mogu opisati riječima,ne!!Jer dobio je drugu priliku,koja je luksuz,smatram da treće nema,znate onu'' fool me once shame on you,fool me twice shame on me!! '',e pa ja tako razmišljam,sve treba imati svoje granice,ako me doista voli neće trebati treću priliku,možda zvuči okrutno ali smatram da svakog čovjeka treba cijeniti kao i samog sebe,zašto bi dopustila da napravi po 2.put budalu od mene,ako to napravi,sve mi je rekao s tim!!
Na samom kraju ću samo reći da svi moramo raditi kompromise,pokušati priječi preko nekih stvari ,no i to treba imati granicu,prava ljubav prašta,prava ljubav te čini sretnim no i tužnim,ipak mi smo samo ljudi koji su dio velike kolotečine,pokušajmo razbiti ovu kolotečinu i biti ono što jesmo,a ne prilagođavati se svima,i ne dati drugima da nas upoznaju,ja imam njega i nju koji mi pomažu u tome.Koga vi imate??
p.s.ljubim vas puno,nadam se da nije bija predosadan post
mali monolog:)
Jest kako jest!!! Zato drugačije ne može biti!!!
**Da,ali ja želim da bude drugačije,i ja ču se truditi svim svojim srcem da bude drugačije,i neću im dati gušta da uspiju !!
Ja jesam- i to je jedino bitno!!
**Bilo bi tako kad bi takvo razmišljanje bilo dio moga karaktera,međutim takva sam da mi je bitnije kako će tebi biti,a tek onda promislim što bi za sebe mogla napraviti.Možda griješim,al možda i ne..hmmm
Nitko na svijetu ne čini tako sretnim kao sanjarenje!!
**Da,osim njega!On zna što i kada napraviti,on mi samim svojim pogledom vraća osmjeh na lice,sama pomisao na njega stvara sreću u meni...
Najljepša sječanja se skupljaju uvijek u dvoje!!
**Istina,jer sam sa sobom ne možeš proći sve ono što možeš proći sa osobom do koje ti je stalo,u životu ti je potreban netko tko će ti pokazati kako dalje,tko će sa tobom proći i ona teška razdoblja.
U tjeskobi ne mijenjaj odluke koje si donio u vrijeme radosti!!
**Ovo moramo poslušati,jer doista bila sam u toliko situacija u kojima sam napravila takve pogreške, a samo zato jer sam bila ljuta,nervozna,za prave odluke moramo pričekati da nam se glave ohlade.
Ne smijemo samo sanjati,snovi su tek početak,dalje moramo samo graditi!!
**Znam da je lijepo živjeti u svome svijetu u snovima,no što smo ako imamo samo snove,nitko i ništa,ponekad je potrebno riskirati,potrebno je sve pokušati kako bismo ostvarili te snove..Ja iako volim sanjati uvijek riskiram i borim se ta te snove,jer to je ono što nas vodi dalje,to je ono što nas uči kako dalje...
Nemoj reći da su stvari prolazne,jer svaki od naših trenutaka najavljuje vječnost!!
**Samo se moramo potruditi da to postanu,moramo živiti svaki trenutak kao da nam je zadnji.
P.S.ljubim vas i lipo mi provedite ostatak ovoga dana :)
May brzdey...
Danas je spešl dey za mene,danas mi je rođendan,neću pisat sad tko zna koliki post jer idem radit pa...al eto tek toliko da znate,ljubim vas puno..
.... '' život se ne mjeri brojem rođendana,već brojem momenata koji
nam oduzmu dah'',mislim da ih ima puno više nego mi je godina
...pusa dragi moji...
Mogu li biti tvoj prijatelj??platit ću ti ...haha
Čovjek koji sebe pronalazi u drugima,
nema karaktera i nije čovjek!!!
S obzirom na to da svakog dana to gledam ,danas ću pisat o ulizivanju,i kako biti što uspješniji u tome.
Danas ljudi sve više teže tome da ih svi vole ,da se svima sviđa ono što oni naprave,da im se daju sva moguća priznanja,da ih se hvale,meni je to tragično!Ti ljudi nemaju svoje ja,ne znaju stat iza onoga što kažu,kako žalosno.
**Evo nekoliko načina ulizivanja:
1.Di god ta osoba tu i vi.
2.Što god ta osoba kaže,vi to potvrdite iako nemate pojma o čemu se radi/iako vam se to ni najmanje ne sviđa.
3.Za svaku njegovu pametnu mu dajte priznanje,počmite pljeskat,dignite mu spomenik.
4.Kada se dotična osoba počme na vas derat,vi samo pognite glavu,i recite mu da je u pravu,da ste krivi,da ste glupi,i slično!!
5.Kada ta osoba ima izljeve osjećaja,izljeve bijesa vi mu se ponudite kad sredstvo na kojemu će iskaliti taj bijes,ili kojeg će izbalit od plakanja,iako će vas za minut poslat u rodno misto.
6.Iako je vaš momak ,ponudite ga dotičnoj osobi na korištenje kada god njoj dođe.
7.Ako joj puknu cipele,vi se izujte i dajte svoje dotičnoj osobi,a vi nastavite bosi,uz odličnu atmosferu koju je dotična osoba stvorila sprdajući vas.
Hmmm,ma mogla bi do prekosutra pisat o uliziovanju,i o tome na što su sve ljudi spremni kako bi ih se zavolilo,možda griješim ali na njihovom mjestu bi se osjećala isprazno,iskorišteno,itd..itd..da sad ne nabrajam.Ti ljudi ne vide kako im se te dotične osobe smiju,kako su nisko pali,pogazili su svoje dostojanstvo do maximuma.Na neki način sve to mi je čak i smiješno.Jer sve to susrećemo od malih nogu
u vrtićima(kada se tek učimo osnovama ulizivanja),u osnovnoj(kada učimo kako primjeniti te osnove), u srednjoj(kada se neki toliko zanesu,da postanu profesionalci),na fax-u(hmmm,neću niti komentirat),na poslu(kada ljudi dokoriraju ulizivanje,kada im to postane dio karaktera).Koja komedija,ali i tragedija.Mislim da sam sve rekla.
**šaljem vam veliku pusu
Vrijeme...
I tako jučer šetajući se u kasne sate prema kući nakon pomalo napornog izlaska uvatija me nekakav osjećaj nesigurnosti,ne znam nekako sve mi prebrzo prolazi.Ne snalazim se,ne mogu ni na trenutak stati i posložiti sve kockice u glavi.To me straši,ne želim da vrijeme sada kada mi je sve u redu ovako brzo prolazi,zašto se žuriti prema tuzi,boli,neshvačanju??...Hmmm,Zapravo nije samo stvar u tome da mi samo sada vrijeme prebrzo prolazi,zadnjih par godina jednostavno se ni ne okrenem,već je sve gotovo.Uffff...
''Sve će proći ali kakva je to utjeha?Proći će i radost,proći će i ljubav,proći će i život...Zar je nada u tome da sve prolazi?...''Ponekad se doista ovo zapitam,doista dragi moji blogeri,vrijeme mi bježi,nikako da uhvatim korak sa njim,ja sam jedna jako emocionalna osoba,pa tako ako postoji nešto ili netko koga sam ja zavoljela,ne postoji nikakva teoretska šansa da ja odem.Ja živim sa motom :''Ako postoji razlog da ostaneš,ne idi!Jer znaš što si ,ali nikad ne znaš što bi mogao biti.''
Možda griješim,ali što će mi išta bez onih koje volim,bez onih za koje se vrijedi truditi.Možda baš zato i vrijeme nije moj prijatelj,ja nikada ne idem u susret njemu,uvijek ili mu bježim ili ostajem daleko iza njega.
Vrijeme je isto kao i sudbina,ili ga imaš na svojoj strani,ili vodiš vječnu borbu sa njim.Nema između!!Al nema veze pokorit ću ga ja ,opet haluciniram ,hehe,ipak to sam ja ,vječna optimistica
.Tko zna možda i ja jednog dana shvatim neke stvari,koje sada jednostavno ne da ne mogu,nego ne želim shvatiti.Dali se vama slično događa,nemojte reć da sam jedina .Ljubim vas 
....
sitnice koje život čine ljepšim
Probudila sam se sa osmjehom na licu (vjerovatno zato šta sam se nakon dugo vremena naspavala), puna inspiracije za pisanje (možete mislit).Malo sam po običaju razmišljala ,no ovaj put ne o problemima jer sam shvatila da ih sama sebi radim ,već o sinoćnoj šetnji sa dragim
.
Baš mi je dobro došla nakon ovakvog vikenda sa niti jednom minutom mira.Ja sam jedan veliki sanjar,i često se zanesem i maštam o raznim nedostižnim stvarima,iako pokraj sebe imam anđela.Tako sinoć dok smo sidili na plaži (zapravo on je sidija, a ja sam ležala naslonjena na njega ),zagledala sam se u njega,u meni je bio onaj prelip osječaj-ispunjenosti,onaj osjećaj kao da se svaki puta kada pogledate svoju dragu/dragoga iznova zaljubite u nju/njega.Tako gledajući u njega dok mi je nešto pričao(ne znam šta ,bila sam zadubljena u njegove oči,usne..),shvatila sam koliko mi je zapravo malo potrebno da budem sretna.Njegov pogled pun nekakve topline,njegov poljubac koji mi daje do znanja da sam njegov anđeo,njegov zagrljaj koji mi govori sve ono što riječima ne možemo izreći.
Koliko puta me iznenadi sa čokoladom koju obožavam,ili koliko puta mi iako je cili dan zauzet javi da će moći doći barem na sat vremena zagrlit svoga anđela ,toliko je tih sitnica koje mi znače više od ičega,koje mi znače više od nekakvog skupog parfema,ili nekakvih materijalnih vrijednosti kojima mnoge cure teže,te smatraju to sredstvom preko kojega im te osobe govore da ih ''vole''.I još su ponosne na njih,i sebe jer imaju nekoga takvoga.Nemojte krivo shvatitit,ne kažem da nije lijepo nekada dobiti poklon,ali smatram da su sitnice te koje nam govore koliko nas netko voli,njegova dosjetljivost,orginalnost,ponekad i smotanost .Riječi i pokloni s vremenom se istroše,ono što ostaje su topli pogledi,čvrsti zagrljaji,lepršavi poljupci,i spoznaja duboko u srcu da osoba koja je pored nas ona prava :).Doista sitnice su te koje čine život ljepšim.
Izgubljena...
Osjećate li se ponekad izgubljeno u vrtlogu misli,raznih emocije koje vas prožimaju?Znate onaj osjećaj izgubljenosti,kada te nešto iznutra grize,neda vam mira?Taj osjećaj toliko ubija,a sve zbog jedne gluposti,jedne glupe situacije.Koliko puta se zanesemo,i napravimo glupost,a onda prođe neko određeno vrijeme,sve nam postane tako dobro,napokon nađemo nekoga tko će biti uz nas,nekoga tko je stvoren za nas,nekoga tko bi život dao za nas,i onda nas počme gušiti ta glupost ,počme nas podsjećati da je došao kraj svoj toj sreći.Da moramo snositi posljedice za tu glupost.Što onda napraviti?UFFF...Ponekad je doista teško biti dio ovog besćutnog svijeta,koji ne poznaje za kompromis,koji nam ne daje izbora,a ako nam i da da biramo moramo izabrati između 2 zla,na nama je hoćemo li izabrati ono veće ili manje.Znam da smo sami krivi za gluposti koje izvodimo,za sve one krive odluke,ali tko nam je tada rekao da ćemo zbog toga morati žrtvovati ono najljepše,najvrijednije u našem životu.Najgore od svega je to što taj problem nebi bio toliki da se na vrijeme reagiralo.No što sada,dali je kasno??Znam da nisam definirala problem,ali što napraviti kada si u situaciji poput ove?Dali sve prepustiti slučaju,ili pokušati to riješiti iako znamo da ćemo izgubiti osobu koja je dio nas.Hmmmm...Dali je istina da da se sve događa sa razlogom..
SnOvI...
Od davnina ljudi su na snove gledali kao na nešto tajanstveno, značajno i moćno. Smatrali su da su oni jezik nesvjesnog uma koji odražava naše radosti, brige i nade. Mnogi ljudi vjeruju da razumijevanjem jezika snova možemo obogatiti naše živote i povećati znanje o sebi.Neki ljudi snove tumače kao poruke koje nam šalje Bog,ili netko treći i smatraju da ne razumijevanjem tih poruka odbacujemo priliku.Smatram da tumačenja sadrže dio istine i da njihovom integriracijom možemo doći do potpunije istine o biti snova.
Neshvaćen san nalik je na neotvoreno pismo. Talmud
Mnogi snovi imaju vrlo važan simbolički sadržaj, jer snovi su način kako podsvijest komunicira sa nama. Npr. snovi o ogledalu nas mogu uputiti na osjećaj da su stvari obrnute ili nisu posve ispravne u našem životu. Međutim san da igramo šah može simbolizirati borbu, želju za intelektualnom stimulacijom, ili čak potisnutu želju za "matom". Snovi su često postavljeni naopako, pa scenarij treba tumačiti od kraja pa prema početku. U ogledalu sve vidimo naopako, pa tako sadržaj i brojevi u snu mogu biti postavljeni naopako.Snovi koje sanjamo bogati su slikama koje mogu uključivati sve što smo tokom života vidjeli.Ljudi kažu da trebamo živjeti svoje snove svakoga dana kako bismo bili potpuni.Sigurna sam da i vi bar ponekad,ako ne i svakodnevno sanjate o svojim neostvarenim željama,nekakvim neprežaljenim ljubavima,i slično.Snovi su zrcala naše duše,tako da ih ne treba zanemarivati.Često mi se događa da mi se nešto dogodi,onda stanem i počmem razmišljati:''Pa zar mi se ovo već nije dogodilo?'',a onda shvatim da san to isto prije nekoliko dana sanjala.To nas navodi da počmemo razmišljati o svojim snovima i o tome dali mi oni zaista nešto govore.
Svi smo mi sanjari,svi mi imamo tajne želje koje su potisnute duboko u našem srcu,koje samo u snovima smiju izići van.U današnjem svijetu je to zapravo i normalno,jer nam svijet ovakav kakav je ne ostavlja mnogo izbora.No ponekad ni sami nismo svjesni koje su naše skrivene želje,jer ih toliko potiskujemo da ne tako rijetko zaboravimo na njih.Snovi su jedini način na koji možemo biti u potpunosti slobodi,u snu možemo zamišljati sve što nam srce želi,no ne valja se previše zanositi,jer tako možemo izgubiti vezu sa stvarnošću.
..Eto nadam se da nije bilo dosadno,oduvik su me zanimali snovi,i dosta puta se zapitam što ako mi se u snovima daje prilika da nešto ispravim,a ja je odbacujem..hmmmm...šta vi kažete na to??
Ponekad me sram što sam čovjek...
Iz dana u dan susrećemo se sa svakojakim bolesnim situacijama,komentarima,zlobnim ljudima,a ponašamo se kao da je to normalno.Zašto??Zašto da nam bude normalno kada nam se potpuni stranac miješa u vezu,u naš intimni život,općenito u naš život.Oprostite ali meni to nije normalno.Smatram da takve osobe bi pod hitno trebale naći neku drugu zanimaciju,ako imaju iti malo bontona,jer doista čovjek koji te osuđuje a ne zna te ,nije ništa drugo nego zloban i licemjeran.Zašto ti isti ljudi ne vide sebe,svoje nedostatke.Najčešće su to ljudi koji su ili nesretni,ili nemaju ono što mi imamo ,a žele to.Ti ljudi u većini situacija uvijek teže nečemu nedostupnome,zabranjenome,tuđem,i sve čine kako bi to dobili,iako pritom unište toliko lijepih uspomena,trenutaka,veza,pa čak i obitelji.SRAM VAS MOŽE BITI!!..Jedna takva osoba je nedavno uplovila u moj život,dosta dugo je izgleda vrebala ,ali ja nisam ni naslućivala što želi.Uvijek se činila čudnom,no nisam se obazirala,smatrala sam da dok se ja u nju ne diram neće ni ona u mene.Iako sam uvijak bila na oprezu ta osoba je skoro pa uspjela uništiti ono meni najvrijednije,malo je falilo da izgubim osobu za koju bi život dala,koju toliko volim.A zašto?Radi njene zloće,zavisti.Doista ne razumijem takve ljude,volila bi ih razumjeti,ali ne mogu ,a i neću!!Tko god se usudi dirati u nešto sveto poput nečije obitelji,veze,prijateljstava zaslužuje gađenje.Možda na sve to krivo gledam,no ćisto sumnjam.Jeli se vama dogodila slična situacija,što biste vi učinili da vam se netko dirne u obitelj,vezu,prijateljstvo, a potpuni stranac je !??
Što je to prava ljubav
Pitanje koje sam postavila u naslovu samo postavila jer me doista zanima dali sam u pravu kada definiram pravu ljubav,nadam se da ćete me ispraviti ako sam u krivu .A ova tema mi je pala na pamet šetajući po vašim blogovima,čitajući razna shvaćanja tog pojma ''prava ljubav''.
Smatram da do nedavno nisam znala što je to prava ljubav.Do prije 9 mjeseci nisam mogla pronaći osobu koja će biti uz mene ,a ne iznad mene,koja me voli zbog toga što jesam,a ne zbog onoga što bi mogla biti.I sada kada sam pronašla tu osobu bezbroj puta se pronađem u situaciji kada ne znam kako izreći to što osjećam,tada shvatim da je i jedan zagrljaj dovoljan da ta osoba osjeti svu tu ljubav,i tople emocije.I tada shvatim da je to uistinu prava ljubav,jer ja idem spavati s mislima o njemu,budim se sa mislima o njemu,hodam gradom a svaka sitnica me podsjeća ne njega i njegov slatki osmjeh(nemojte krivo shvatit ne govorim o opsjednutosti ),slušam neki cd i svaka pisma govori ono što bi ja njemu htjela reći,baš hmmm kako da to opišem .
No dobro,malo sam skrenula sa biti teme.Smatram da bit prave ljubavi nije pronaći savršenu osobu,već voljeti nesavršenu.Tako je slatko kada se jedno drugome smijemo zbog smotanosti(većinom on meni ,ipak ja nebi bila ja da ne zapnem negdi,iako je to ravna cesta bez rupa :) eheheh:),kada sve naše mane zapravo postanu jako simpatične,i postanu nešto zbog čega tu osobu još više volimo.Svaka ljubav,svaka veza ima svoje uspone i padove,sve je to dio života koji nas zapravo treba usmjeriti,upozoriti nas kada smo u krivu.Na nama je hoćemo li stati i riješiti tu situaciju,te ako treba napraviti kompromis(što je jedna od odlika prave ljubavi),i krenuti dalje sa još većom ljubavi prema toj osobi,znajući da ste prešli još jednu prepreku zajedno.
Ljubav je spontana,žudi za izrazom u radosti,ljepoti pa i u suzama.Ne gubi se u prošlosti,i ne teži prema sutrašnjici,već ljubav je SADA!!!Moramo to zapatiti,u ljubavi se ne kalkulira,jer kada počmemo kalkulirati kasno je za povratak.Sama pomisao da se odvojimo od te osobe je bolna,bar meni,baš zato i mislim da sam pronašla pravu ljubav.Što vi mislite,što je to prava ljubav,dali ju je moguće pronaći,ili ona nalazi nas ??hmmm
**Šaljem vam pusu,i veliki zagrljaj:)**
Pričala bi ti o sebi...
Kao i većina, tako ni ja ne znam kako početi, što napisati u svome prvome postu.Da sada odmah počmem sa iznošenjem svojih stajališta,bilo bi previše,jer ipak smatram da uvijek mora postojati nešto čime možemo iznenaditi i usrećiti ljude oko sebe,a to ne bi postigla tim da se sve odmah ispričam,nebi bilo zanimljivo.Kroz ovaj blog ćete me s vremenom upoznati,pa ćete sami prosuditi tko sam i što sam . Počela sam pisati ovaj blog jer današnje okruženje nam ne pruža mnogo izbora,nemamo više onaj nekadašnji mir, moramo se sami snalaziti kako bismo našli upravo taj mir,iako me on(moje najdraže) i ona(meni jako draga cura)jako dobro razumiju,svjesna sam toga da oni ne mogu uvijek biti tu ,što je najveći razlog početka pisanja ovog bloga.I sami znate da ljudi znaju biti dvolični,i predstavljati se kao netko tko nisu,ja ću pokušati biti što iskrenija,možda se to svima neće svidjeti,nemam sedmo čulo tako da očekujem reakciju ,no spremna sam na sve.Mislim da sam većinu toga što sam namjeravala reći ,rekla.Tako da bi bilo najpametnije da ja krenem dalje.Do čitanja
